I ove školske godine nastavili smo, u sklopu izvannastavne aktivnosti MALI MISIONARI, s volontiranjem u pučkoj kuhinji sestara Majke Terezije u Jukićevoj. Uz fotografije donosim i osvrt učenika i njihova promišljanja o volontiranju.
„Svidjelo mi se u pučkoj kuhinji i nadam se da ću opet ići volontirati. Bilo mi je žao svih ljudi tamo i lijepo sam se osjećala kada sam pomagala.“ (Nika)
„U pučkoj kuhinji najviše mi se svidjelo pomagati ljudima u potrebi. Nakon posjeta pučke kuhinje shvatila sam koliko moram biti zahvalnija za krov nad glavom i hranu koju mi roditelji omogućuju. Moramo biti sretni i zahvalni s onim što imamo jer netko uvijek ima manje od nas.“ (Lena)
„U pučkoj kuhinji mi je bilo jako lijepo jer sam pomogao ljudima kojima je trebala pomoć. Bilo je mnogo siromašnih i beskućnika kojima sam sa svojim prijateljima nosio hranu kako bi imali što pojesti. Volio bih doći ponovo kako bih pomogao još ljudi u potrebi.“ (Josip)
„Meni je u pučkoj kuhinji bilo jako lijepo jer je u meni probudilo osjećaje zahvalnosti. Pomogli smo ljudima u potrebi i molili krunicu. Sigurno idem ponovo volontirati.“ (Tonka)
„Bili smo u pučkoj kuhinji s časnom. Ovo mi je bio treći put i bilo je opuštenije, ali svejedno sam bila nervozna. Prvo smo se pomolili i nakon toga smo krenuli posluživati jelo. Kada su se ljudi razišli, sve smo pokupili, prali posuđe i čistili stolove. Nakon toga, otišli smo u kapelicu. Tamo smo vidjeli neke stvari koje su pripadale sv. Majci Tereziji. Pomolili smo se za kraj. Bilo je jako lijepo iskustvo. Osjećala sam se ispunjeno i sretno što sam nekome mogla pomoć.“ (Ana)
„Iskustvo iz pučke kuhinje mi je bilo jako lijepo i posebno. Bilo mi je drago što smo mogli pomoći i vidjeti koliko malo dobrote može značiti npuno nekome tko je u potrebi. Također mi je bilo i pomalo žao ljudi koji dolaze tamo jer se vidi da mnogi od njih imaju teške životne probleme. Zahvalan sam što smo imali priliku sudjelovati u tome i naučiti nešto o važnsoti solidarnosti i pomaganju. Nadam se da ćemo uskoro opet imati sličnu priliku jer mislim da takva iskustva svima otvaraju srce i potiču ih na volontiranje.“ (Rahela)
